Moja prva asocijacija s Australijom povezana je sa satom engleskog jezika, “Gap year”. Proveli su godinu dana nakon srednje škole u Australiji, dalekoj i “posebnoj” zemlji. Posebnost je valjda prvo što je općenito povezano s južnim kontinentom i pripadajućom državom. Kada sam sletio u Sydney, nisam ništa očekivao i otvorenih sam vrata pokušavao uhvatiti nešto što je istinski njihovo i što se ne može pronaći na drugim mjestima.
Ne znam zašto se to nije dogodilo. U biti, jedino što sam osjetio kao posebnost bila je tuga odvojenosti od ostatka svijeta simbolizirana surferima koji u malim skupinama, već u sumrak, tugaljivo i tiho čekaju svoj val.
Australija je za mene ravni otok udaljen 24 sata od Europe, neizražajnog mladog lica i “nezasluženog” bogatstva.
Sadašnji stanovnici Australije, prvi put su ju opisali 1606. godine. Dok je Hrvatska započela svoj identitet tisuću godina prije toga, krvavo ga održavala i dubila, Australiju su Europljani tek tada zamijetili kao tlo. Aboridžinsko stanovništo je gotovo potpuno izbrisano, a njihova kultura je u Sydneyu, a vjerojatno i drugdje, nevidljiva. Već je zbog toga jasno da ne postoji izražajna kulturna posebnost. Domoroci su prema legendi zamijenjeni europskim kriminalcima, a prema mojem doživljaju, uslijedili su brodovi Amerikanaca i zatim Kineza. Iako ne postoji statistika o američkim precima, prosječni Europljanin lako (i možda neistinito) će zaključiti kako je kultura dijelom izdominirana američkom, s gym boysima, debeljuškastim djevojkama i lošom hranom fast fooda kao tipičnim simbolima predstavnicima. Tom stilu dodana je oprečna kineska kultura.
Australija nije sudjelovala u nijednom ratu, u najvećem gradu nije hladno niti prevruće; opet je ravan otok u više oblika. Ali zašto je onda tako bogata? Kao laiku, nije mi jasno kako država koja nema izraženi identitet pokazuje takvo bogatstvo. U Guardianu, bivši premijer osvrnuo se na svoju zemlju i usput naveo par razloga zbog kojih drugi misle zašto su ostali netaknuti u 2008. krizi. Njegov tekst obojan je samoopravdavanjem i puno je jednostavnije zaključiti da su kritike suprotne strane ispravne.
Kad upišeš “why is Sydney” u internet tražilici, prvi prijedlog sljedeće riječi je “boring”. Zašto je Sydney dosadan? Osim prethodnog, aktivno ometa društvo pravilima: “keep left”, “don’t smoke here”, “don’t do that”, upozorenjima u gotovo svakoj sobi i prohibicijskim teretima alkoholu. Njihova arhitektura je dosadna, s velikim cementnim zgradama u samom centru Sydney i betonskim blokovima najpoznatije Opere. Čak ju je (sidnejsku arhitekturu, ne Operu) i dizajner poznatih objekata u Sydneyu, Philip Cox negativno okarakterizirao. Suburbana područja izdominirana su drvenim kolibicama kako smo navikli viđati u američkim filmovima. I kad ti svega bude dosta, nisi u Švicarskoj, sjedneš na vlak i stigneš u Italiju ili Francusku. Ti si u Australiji, izoliran, ne možeš sjest u vlak i pobjeći, barem na izlet.
Netko će argumentirati da je Amerika slična, mlada i pomiješana kultura bez jednoznačnog identiteta. Već je i običnom promatraču, koji nije posjetio Ameriku, jasno da Amerika ima dominantnu kulturu stvaralaštva, samouništenja ako neograničeno i izvrsnosti ako usmjereno. Nedostaci koji su nastali u melting potu nekontroliranog priljeva postoje, ali nisu dominantni.
Sad ću reći kako je australska flora i fauna jedinstvena i kako ovakvo razmatranje samo radi toga nema osnove. Bučne ptice ne daju ti spavati nakon jet laga, papige, zmije, klokani, koale, tropske šume i pustinje. Jeste, ali nije li prirodno da čovjek ipak nalazi najveće zadovoljstvo u stvaralštvu i izražajnosti koje je došlo od čovjeka, bržim procesom, nego u stvaralaštvu prirode koje se odvijalo milijunima godina. Možda je to slično kao i mučno promatranje religijski dominiranih slika predšesnaestog stoljeća naspram posebnosti nekih radova moderne umjetnosti. Možda ovisi o tipu osobnosti.
Na putu do Europe, možeš ići preko Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata. Svrati tamo. A Abu Dhabi i Dubai pokazat će ti da su, i uz imigrante i tolerantnost, zadržali svoju povijesnu izražajnost i pokazali nevjerojatno ljudsko stvaralaštvo.
Žao mi je Australije, volio bih da mi netko odgovori i uvjeri me da sam u krivu. Svjestan sam da se vjerojatno nisam dovoljno posvetio i da sam subjektivan. Provjeri sam(a).
No comments:
Post a Comment