Zaista, tek sada na tehničkom kampusu shvaćam. Neprisutnost žena je siromaštvo i u daljnjem razmatranju društva, ona kao izostanak raznolikosti smanjuje demokratičnost. I dalje, neka javna događanja stalno iznova propitkuju žensko dostojanstvo. A tendencija trivijalizaciji “javnih osoba” pokazuje krivi trend velikim djevojkama, prizivajući suprotne ideale ženske veličanstvenosti u sadašnje stanje ravnoteže.
Javno, Taylor Swift je glasna zagovornica feminizma, a prema njenim riječima, glavni joj je okidač UN govor Emme Watson o feminizmu. Koliko god taj govor bio recentan i mjestimično nezrelo izveden, čini se da je potaknuo javni trend.
Ali, zašto bi on bio bitan? Žene su potpuno jednake! Jesi(u) li? Koliko je saborskih zastupnica? Predsjednica? Papica? Kada su ženama dali pravo glasa u Europi?
Idemo dalje pa ćemo se vratiti.
Mnoge žene, a više muškaraca, pojam feminizma asocira s neženstvenošću, ženskom agresivnošću ili potpunim izjednačavanjem. Pravi feminizam ne izostavlja estetiku tijela. Estetika ne nosi negativnu konotaciju i mnoge su je žene utkale na privlačan način s karizmatičnim šarmom. Top modeli osamdesetih u mojoj unutrašnjoj slici nose neku vrstu karizme, iako zbog udaljenosti vremena ne mogu prosuditi više. Sadašnji Victoria Secret modeli ipak premalo ulažu u sveobuhvatniji razvoj koji bi, barem u teatru, danas mogao prikazati nekakav arhetip modernoj ženi.
I meni kao srednjoškolskom dječaku, modeli na billboard plakatima predstavljali su ženski ideal. Na sveučilištu, takve reklame pomalo su me iritirale zbog praznoće. Kao da sam član njihovog lanca, zamišljao sam kako se kvaliteta modela određuje prema vanjskoj karizmi i šarmu. Kasnije, u razdoblju kada čovjekov intelekt doseže razinu odrasle osobe, jedan intervju s top modelom uništava mogućnost da se ta osoba profilira kao ženski ideal ili arhetip iz javnog života.
Feminizam zahtijeva heroine predstavnice. Ali tko su danas javne heroine i što one naglašavaju?
Možemo pomisliti da žene koje koriste erotiku kao vrstu moći predstavljaju moderni tred čiji je cilj potpuno oslobođenje žena i njihove moći. Vjerojatno ne. Najsklonije tome, kurtizane su se pojavljivale kroz cijelu povijest kao slobodna devijacija, ali one nisu uspijele osigurati pravo glasa za žene.
Estetika kao izolirani i glavni atribut prelazi u primitivizam ili pornografiju, i ako se želi slijediti univerzalnost i apsolutna istina u njoj, izvlačimo suprotni pol. Nasuprot tome vanjskom lijepom, razvijeni intelekt i hrabrost pokazale su žene poput Hildegard von Bingen, Marie Curie, Jelena Zrinska i mnoge današnje pjesnikinje, aktivistice za prava žena i ljudi općenito, botaničarke, liječnice i sve ostale. Ovaj pol ličnosti ponekad zahtijeva izuzetnije napore, ali često rezultira u nadmoćnosti prema muškarcima. Njihov intelekt i duh su u usporedbi s muškim različiti i posebni. Taj pol karakterizira snažan nagon za djelovanjem i promjenama vođen istančanim intelektom i posebnom savitljivosti u emociji. On često uključuje izuzetno složeno pamćenje i obuhvaćanje tokova sadašnjosti.
Sveobuhvatni ideal žena pojavljuje se u povijesti mnogo puta, ali nije izronio na vanjsku stranu i postao trend otvorivši i vanjske socijalno ekonomske pozicije kojima bi žene mogle težiti. Taj ideal mogao se naći u uskom krugu ili u samoći, i ostvariti u ispunjenju samostvorene pozicije, koje su u mnogim slučajevima bile svedene na kućanice s hobijem, kao što je to bio slučaj s Ivanom Brlić Mažuranić.
Nedostaje prepoznatljivi javni ideal koji obuhvaća i vanjsku estetiku i unutrašnji razvijen intelekt i emociju. Njegovo postojanje, barem u obliku vanjskog teatra koji će zaokupiti mnoge misli, pokrenuo bi spori proces stvaranja i vanjskih položaja kojima bi žene mogle težiti. Moramo priznati da prividnih ideala, heroja i završnih pozicija u karijeri postoji mnogo više u muškom rodu, i to se jednostavnije očituje i u lingvistici. To je cilj pravog feminizma i zahtijeva drugačije javne predstavnice i arhetipove.
Liberalna Crkva bi prva trebala stati u red i dopustiti ženama pristup u “viši stalež”, a neurolozi i genetičari bi pomnije trebali istražiti uzroke različitosti neuronskih sustava. Tako bi se i nekim islamskim zajednicama pokazao i religiozni i znanstveni korak dalje od tradicije suzbijanja slobode. Ali nemojmo tašto zaboraviti kada smo kao “razvijena kršćanska kultura” uveli pravo glasa ženama.
Na mikro osobnim razinama, ispravni feminizam izgurao bi uobičajenu i tupo nesvjesnu zatomnjenost, krive ženske projekcije i očekivanja. Lijepe, ali ne prazne. Hrabre, ali i virtuozne. Tu.
Frida Kahlo
Botticellijeva Venera
Klimtova Zlatna Adele
Raja Ravi Varma, Djevojka s jasminovim cvijetnim vijencem
Lijepa Himba žena
Xi Shi
Kul.
ReplyDeleteMogu se nadovezat samo na neurologe i genetičare...
Negdje sam gledao ili čitao na temu različitosti muškog i ženskog mozga. Gdje, kad i povodom čega su počele nastajati te razlike?
Razlike postoje u svim vrstama, ne samo kod ljudi, pa je početak toga morao biti dosta rano...
Uglavnom, teza tog govora bila je da se gleda kroz aspekt evolucije i borbe za opstanak.
Fundamentalna razlika između muške i ženske jedinke je ta što je ženka sigurna u prenošenje svojih gena, dok mužjak nije.
Žena je sigurna da je majka, dok muškarac nije siguran da je otac
Iz te osnovne razlike proizlaze različiti pristupi u pokušajima produljenja vrste. Npr. muškarci idu "na količinu", dok žene ne mogu ići na količinu nego moraju "na kvalitetu".
U pogledu teorije igara, samo jedinke s "optimalnim" strategijama prenosili su svoje gene. Stvar je samo u tome što se optimalna strategija za mužjaka i optimalna strategija za ženku drastično razlikuju.
Tisuće godina takvog ustroja i imaš totalno drukčije moždane sklopove...
Zanimljivo! Čini se uvjerljivo da tako nastaju različitosti. A više specificirano; Može li se to povezati s potlačenošću žena kroz povijest? Možda može indirektno... Ali nekako ne vidim direktnu poveznicu. Čak ne vidim ni direktnu poveznicu potlačenosti i fizičke snage, jer ni svećenici nisu igrali na snagu, a druga su ili paralelno najmoćnija "kasta". :) Isto, zašto se nisu stvarale takve društvene pozicije kroz povijest kojima bi žene mogle težiti?
ReplyDeleteHm... ne znam. Nisam baš razmišljao o tome...
ReplyDeleteNevezano, sad mi je pala napamet i priča o B. Gatesu:
"Bill Gates recalls once being invited to speak in Saudi Arabia and finding himself facing a segregated audience. Four-fifths of the listeners were men, on the left. The remaining one-fifth were women, all covered in black cloaks and veils, on the right. A partition separated the two groups. Toward the end, in the question-and-answer session, a member of the audience noted that Saudi Arabia aimed to be one of the Top 10 countries in the world in technology by 2010 and asked if that was realistic. “Well, if you’re not fully utilizing half the talent in the country,” Gates said, “you’re not going to get too close to the Top 10.” The small group on the right erupted in wild cheering."
Haha :)
ReplyDeleteSad to mozemo i provjeriti - i nisu poceli izgleda