Prijatelj se naljuti zato jer automatski osuđujem svoje sunarodnjake bez da znam ikakve detalje priče. Da imam loš odnos prema svojoj zemlji i svojoj narodnosti. Možda ima pravo.
Godinama kasnije na Facebooku se počnu širiti slike poput ove:
I slični motivi: prije su roditelji bili puno manje blagonakloni prema svojoj djeci. Danas ih previše tetoše. Prije su bili "krivi" ako su i u kojem kontekstu bili povezani s ološem. Danas ih roditelji brane i nakon najgorih zlodjela.
Nije mi teško pretpostaviti da bi se isti taj prijatelj zdušno složio sa porukama ovakvih stripova. Na način: "Nešto je otišlo po krivu od 1960. do danas... Stari odnos roditelj - dijete bio je bolji od ovog današnjeg."
Mislim si, pa to je isti stav koji sam ja ono ljeto iskazao prema svojim sunarodnjacima kad sam saznao da su se našli u sred tučnjave. Ja prema svome narodu i prema svojoj zemlji imam odnos roditelj - dijete. Onaj "zdravi", stari odnos roditelj - dijete.
Ali, kakav onda odnos prema našoj zemlji ima on?
Onaj moderni, "nezdravi"?
Ne... pametniji je od toga...
Je li moguće da on također prema svojoj zemlji ima isti taj tradicionalni, "zdravi" odnos roditelj - dijete? U mom slučaju, ja sam roditelj, a moja zemlja i moj narod su dijete. Tretiram ih s visokim očekivanjima i pun sam osuda. U njegovom slučaju, on je dijete, a zemlja i narod je roditelj?
