Moralnost u početku profesionalne karijere postaje jedno od najbitnijih sprega između djelovanja i čovječnosti duše. Što li to uopće znači? Puke riječi ili radoznalo naklapanje dogmatika koji skoro da spava papin san. Riječi najčešće jesu same po sebi samo egzaktna i uskogrudna spona između svjesnog shvaćanja i uske simbolike. Čovjekova duša personificira se u glorijalnom sjaju tijela, u lucidnosti uma i mliječnom zdravlju. Zelena livada zašećerena medom. Djelovanje se personificira u tuđim očima socijalne nomenklature. Djelovanje zaista, ono je povezano s čovjekovom dušom, ali u manjoj mjeri nego li ga nomenklatura nagađa. Stoga ona krivo povezuje ili sprezuje strelicama da iz čovjekove duše izriče djelovanje.
Djelovanje je statistika, dok je čovjekova duša jedinstveno sanjanje. Idealisti pokušavaju statistiku odrediti jedinstvenim sanjanjem. Koliko nas je malo koji to uspijemo. Da nam oklop bude zelena trava, kad izgori brzo se napuše i ponovno poplavi. Što san želi, to ono biva čim pomisli.
Ipak mnogi se prenapregnuto zamisle nad niti čak uzvisokim djelovanjem, već pukim životarenjem nad srednjovječnom infuzijom. Grabe kocke strasti gdje god ih na vratu zazeleni, nemogući da stanu, prevrtljivi u gmizanju. Čak ni normu ne mogu da uspregnu u sebi, voza ih tamo vamo, gube se u beznađu. Još kad k tome pišem, pitam se mogu li uopće drugačije. Učitelja više nema, palica je duboko u povijesti, a Boga su ponizili u egzaktnosti. Što ti je uopće više referenca, ti koji počeo si karijeru? Suho, bijelo zeleno lišće, digitalno nalazište brojki na toj praktičnoj aplikaciji. Kako onda očuvati moralnost na početku karijere?
Ona te spreže, grč ti ne da u normalu. Nemoć te hvata. Sumnjaš u sebe. I opet zove te tamo; hajka. Isto li je krasti od jednog i krasti od mnogih? Isto li je krasti za sebe i krasti za druge? Isto li je kupiti nepotrebno više i krasti? Isto li je nepotrebno potrošiti a ipak legalno prijaviti? Nije li više bolje jer nekome si više dao? Kome si to više dao?
Poanta u biti i jeste; djelovanje jeste statistika toka, dinamika gibanja i glavno je sjesti i pitati - stvaram li rupu koja smeta periodu da neometano njiše? Da precizniji budemo, vidi li te netko, obuze li ga nagli ushit praćenja, neutrala društvene nebitnosti, zgražanje ili pak ljubomora. Moral stvara ushit praćenja, nijensa djelovanja otapa ljubomoru i neutralu pretvara u cijenjenost. Što li rade kod tvojeg djelovanja? Kako na te gleda ne samo zeleno lišće, nego kako li se tvoj pas ponaša, a kako na tebe gledaju tvoji najbolji entiteti. Ono upozorište kad slatko ti je u ustima nakon sna. Kad sluh ti je razlikovan, a vid bistar. Oči bijele, a držanje uspravno. Onaj koji pored tebe hoda, lagano i bezvidno, sjena najbolje imaginacije.
