Najčešće
pitanje 2013. bilo je otprilike: “I, kako ti je gore?” Kako mi je gore?
“Super!” To super saželo bi sve moje glavne utiske u jedno i nadalo se da će
sugovorniku emotivno dostaviti nešto više od toga.
Ovo
je pitanje toliko povezano s pitanjem “Što je Nizozemska?” i tražilo je jasniju
sliku. Nizozemska je u fascinaciji donijela svoje Zlatno doba. Bez osvrta na
materijalističko shvaćanje zlatnih rudnika, kao što su to činili oskudni
intelektualni pratitelji alkemičara, za mene je zlatno utisnuto ovako nekako:
Trenutak
kada se prve ili zadnje zrake Sunca razlamaju na čestim nizozemskim oblacima i česticama
vlažnog zraka, stvarajući zlatne boje. Puše vjetar, čuješ zatezanje užeta broda
na molu, šuštanje trstike u pozadini. Živi grad. Sedamnaesto stoljeće, a jedra
otputovalog broda opet ulaze u Leiden. Znatiželja i pozornost klinaca. Novo i
miješano u bogatstvu duha i metalnog zlata.
Ali
idemo natrag, prema početku koji je donio ovaj vrhunac u broju 10. Provincije
Niskih Zemalja su na spoju protestantizma i katoličanstva razvijale
inovativnije misli, a poneke luke bile su moćni trgovački centri procvali još
više nakon velikih geografskih otkrića. U procesu protestantske reformacije
Erasmus je predstavljao put zlatne sredine tolerancije.
Rebelija
protiv Špaljolske i njenih inkvizitora počela je 1568. pod vodstvom Willem
van Oranje-a. Otuda i narančasta nizozemska boja. Padom Antwerpa, određena
je podjela juga i sjevera Niskih Zemalja. Današnja Nizozemska, sjever pod
protestantizmom, prihvaćao je religiozne i filozofske izgnanike okolnih zemalja
koji su doprinosili raznovrsnoj i tolerantnoj kulturi. Bogati trgovci, Židovi,
protestanti i znanstvenici nastanili su se na Sjever. Djela velikih mislilaca, poput
Descartesa i Boehmea, tiskala su se u Nizozemskoj dok su drugdje bila
zabranjivana. Otkriće tiskarskog stroja dva stoljeća prije doprinijelo je tom
procesu. Anton van Leeuwenhock iz Delfta usavršio je mikroskop i istražio bakterije
na nov način.
Ostvarena
je prevlast trgovine u istočnoj Aziji, osnovana Dutch East India Company, prvo
dioničko društvo. Bogatstvo se slijevalo umanjujući važnost plemstva i uvodeći
socijalni status po zarađenom bogatstvu. Ono što je trebala uvesti Francuska
revolucija, Nizozemska je već imala u sedamnaestom stoljeću.
Kalvinistički
protestantizam je, kao nova državna vjera, promoviranjem skromnosti i
umjerenosti činio povratnu vezu bogatstvu.
Avanturisti
dalekih kontinenata postali su poznati i čudo i znatiželja obavili su klince
tog područja. Bogatiji među njima preuzeli su engleski trend i zaputili se sa
znanstvenim tutorima na putovanje Europom - Grand Tour; proučavali
umjetnost i kulturu, slikali, skupljali dragulje i zapisivali.
Kontrastno,
današnja putovanja postala su toliko uobičajena da turist nema jasnu ideju
zašto putuje. Najčešće, putuje da bi pobjegao. Pobjeći, to je dobar start za
putovanja, jer naše misli kao da su povezane s mjestima, uhljebljene i statične
zbog istih cesta kojima se vozimo. Pogledaj što je otvorenost promjenama donijela
Nizozemskoj. Promjena mjesta donosi oslobođenje od uobičajene matrice
razmišljanja. Zrak noći, ti si nevezan i slobodan. Samo ti i referenca. Odmor i
otvorenost. Konzervatisti se bune protiv promjena i upozoravaju na loše
implikacije, ali slobodni mislioci vjeruju da uz odgovarajuću referencu,
različitosti i promjene imaju samo pozitivan učinak. Referenca je općeniti
ideal koji nosi aspekte istine i dobrote. Izbacivanje iz ravnoteže zakačenog
pluga oslobodit će vola i kultivirat matricu zemlje. Tako napredujemo.
Grand tour trebao je upotpuniti matricu ličnosti i pojedini od njih radili su
to na poseban način; u jednom trenutku, dozvoli samo jednu promjenu. U takvom
načinu, pogled postaje kao povećalo, a ono što gledamo postaje kao slika
Zlatnog nizozemskog doba; možda uobičajena scena, ali za tebe posebna
umjetnost. Na taj način naučiš razlikovati što je bitno za tebe, a život kao da
počne plesati.
Građani
Zlatnog doba s izuzetnijim darom primjećivanja i doživaljavanja posebnosti
trenutka postajali su slikari. Slikarstvo zlatnog doba izbacilo je biblijske
motive i osvrnulo se na svakodnevne događaje s posebnim interesom. Kič baroka
nije dopro do njih, a Francuska revolucija vukla je svoje inspiracije upravo iz
tih slika. Najbolji od njih utiskivali su u slike život, a Rembrandt, označen
po uvođenju ekstremnije igre svjetlosti i sjene, vjerojatno je uvidio
zanimljiva raspršenja svjetlosti na oblacima i počeo ih prenositi na platno.
Pravi
slikari imaju dar povećala i omogućuju materijalizaciju unutrašnjih slika.
Prije su to bili biblijski motivi, danas su to i popularne knjige koje čekaju
svoju ekranizaciju. Ali moderno slikarstvo mijenja svoje perspektive, odvaja se
od zadovoljavanja
publike i
počinje slikati ono što želi vidjeti u budućnosti. Zato mnogi suvremeni
umjetnici izražavaju kaos koji se nalazi u njima i prezentiraju ga kao
umjetnost.
Zlatno
doba trajalo je maksimalno sto godina i počelo je gubiti svoj sjaj, potpuno
promijenjen dolaskom Napoleona.
Karakteristike
Zlatnog doba održane su do danas, čineći Nizozemsku jednom od najjačih zemalja
Europe, iako zanemarenu zbog neznačajnijih utjecaja na kasnije ratove.
Inovativnost
zbog tolerancije, bogatstvo zbog trgovine i skromnost zbog vremena i kalvinizma
- to je i dalje Nizozemska. Stvari se ne mijenjaju tako brzo. Nedokazivo, period
od sto godina ostavio je znak koji traje i danas. Ne treba duga i mukotrpna
povijest da se izgradi zemlja koja neće biti samo europska pokrajina u koju
ljeti svraćaju turisti, a koja je u biti priživjeli ostatak uhljebljenog
komunizma s idejom elitizma.
Ne
bi li slikari trebali biti prvi u redu za promjene. Slikar je svaki
graditelj, pojedinac koji ima živu verziju budućnosti i ovisno o svojoj profesionalnosti uključuje više ili manje drugih. Slikar
je i svaki religiozni, filozofski ili znanstveni izgnanik koji je u
prošlosti došao u Nizozemsku zbog veće slobode. Svaki slikar doprinio je
današnjem stanju, ovisno o tome koliko je bio sposoban uskladiti se s
referencom i promatrati tuđe slike. Slikari i stvaratelji, ne samo analitičari
i bleferi.
