Thursday, May 26, 2016

Izvanzemaljci i Ekonomija



Postoji li život u svemiru osim na našem planetu?

Često sam se čudio kako neki od najpoznatijih svjetskih znanstvenika imaju stajalište da bi kontakt sa izvanzemaljskim životom bio poguban za ljude.

Čuo sam teorije kako je povjest puna primjera u kojima napredna civilizacija uništi onu slabiju radi ostvarenja vlastitih ciljeva. "Zašto bi bilo drugačije s izvanzemaljcima? Ako su napredniji od nas, uništit će nas kao što su Europljani uništili indijance." Nikad mi ovakav stav nije zvučao plauzibilan.

Zatim je tu teorija: "Jednako kao što čovjek ne zamijeti kad slučajno ubije tisuće mrava, tako ni pripadnik napredne svemirske civilizacije ne bi zamijetio da slučajno ubije 7.5 milijardi ljudi."
Ova teorija nešto je prihvatljivija ali, opet, ne mislim da je "ispravna".

Mnogi ljudi puno su optimističniji, a neki i priželjkuju što raniji kontakt sa vanzemaljskim životom.


Uvijek sam bio stava da, ako civilizacija dođe do te razine tehnološkog razvoja, to nužno znači i da uzdržava neke moralne vrijednosti. Tako da se nisam pretjerano plašio da će nas izvanzemaljci uništiti kao španjolski konkvistadori i može se reći da sam bio optimističan oko eventualnih vijesti o otkriću vanzemaljskog života.

Međutim, odnedavno sam počeo mijenjati stajalište o ovoj temi.

Sustret dviju svemirskih civilizacija može poć po zlu na tri načina.

Prvo, istrijebljenje na račun zlobe i/ili koristoljublja. Primjer, indijanci, aboridžini (?), itd.

Drugo, nehotično istrijebljenje. Primjer, skupina ljudi stoljećima živi u izolaciji. Nakon dugog perioda ostvare kontakt s drugom civilizacijom. Dođe do mješanja dvaju ekosustava i obična prehlada, primjerice, izazove masovna umiranja u domorodačkom društvu. Zato što domorodačka civilizacija nije razvila imunitet na taj tip virusa.
Od ostalih primjera, tu su invazivne vrste u Australiji, invazive ribe u svijetu.


Treći nepoželjni scenarij tema je ostatka teksta.

Kao uvod jedna digresija.

Prije nekoliko godina jednu večer vani s prijateljima upoznao sam tri Čileanca koji su došli studirati u Hrvatsku koristeći stipediju "Posjet domovini". Sva tri čileanca imaju neke dalje hrvatske korjene, ali nijedan od njih nije znao pričati hrvatski. Nisu sva tri došli odvojeno, bila su to dva prijatelja koji su došli zajedno i živjeli zajedno s jednim Hrvatom tijekom svog boravka u Hrvatskoj; i treći koji je došao sâm i živio isključivo s hrvatskim cimerima. Nakon te večeri sreo sam ih opet nakon 3-4 mjeseca. Dvojica koji su došli zajedno, naučili su tek nekoliko pojmova na hrvatskom za osnovno sporazumijevanje, dok je treći pričao cijele rečenice, prepričavao događaje i sasvim solidno baratao jezikom.
Na stranu njihove intelektualne predispozicije i ne želim izvlačiti zaključke na temelju jedne prispodobe, ali ovo je primjer kako imati nekoga u svojoj okolini koji priča tvoj jezik može drastično usporiti učenje novog jezika.
Koje je objašnjenje za ovaj fenomen? Sva trojica, kad su stigli, imali su iskrenu želju naučiti što više hrvatskog jezika. Međutim, u teškim situacijama, u situacijama kad je teško ostvariti komunikaciju na nepoznatom jeziku, puno znači odgovor na pitanje:
Je li odustajanje među ponuđenim opcijama?
Ako pokraj sebe imam osobu kojoj mogu bez problema objasniti što god želim reći, odustajanje je stalna opcija. Zašto da se mučim, mašem rukama i nogama i radim od sebe budalu, kad mogu u 10 sekundi riješit problem i reć što god me muči na materinjem jeziku?
Ako, pak, odustajanje nije među ponuđenim opcijama, to je kao da si u moru, a dno ti nije u dosegu. Jedina opcije je - naučiti plivati.

Natrag na svemir.
Prema procjenama starosti svemira i procjene dinamike njegovog postojanja, procjenjeno je da je život na Zemlji nastao u prvih 8% vremenskog prozora kad je uopće teoretski mogao nastati u svemiru. Što znači, ako postoji / će postojati život u svemiru, u našem odnosu s njim, mi smo vjerojatno taj napredniji, pametniji i iskusniji "stariji brat".

Ovo saznanje daje obrat u razmišljanju o vanzemaljskom životu. Mi smo vjerojatno ti koje će drugi gledati kao bogove i divit se našoj tehnologiji. Tehnologiji koja može izliječiti sve bolesti. Nahraniti sve gladne. Kazniti sve zlikovce i riješiti sve probleme.


Stoga, izgledan scenarij jest sljedeći. Za X stotina/tisuća godina, susretnemo vrstu primitivnih životinja na planetu nekoliko sunčevih sustava od Zemlje. Pokazuju sličnu razinu inteligencije kao ljudi 10ak tisuća godina p.n.e.
U svom naivnom entuzijazmu, spustimo se na planet i na njemu naselimo sve bakterije i viruse koji inače obitavaju u našim životnim prostorima. Nekim čudom, ovo spajanje prođe bez većih problema za ekosustav novog planeta.

Da začinim priču, reć ću da se ljudskoj posadi jako dopala zajednica primitivnih tronožaca te su im odlučili pomoći. 3D printerom izgradili su im staništa koja savršeno odgovaraju njihovoj fizionimiji. U dva dana sagradili su kvalitetan kanalizacijski sustav. Na odlasku su još popravili njihovu demografsku sliku izliječivši sve bolesne jedinke i ostavivši dodatke za prehranu posebno prilagođene za potrebe njihovih organizama.

Ne trebam ni pričati o tome kolika šteta je nanesena cijeloj budućnosti ove vrste. Čovječanstvo sve što ga izdvaja od ostatka svemira, duguje znanosti, vjeri u sebe i u svoj racionalni um. Ipak, tisuće godina svoje povjesti bori bitku s raznim religijama, vjerama u sunce i mjesec, u aligatore, zmije, zečje šape, itd. Jednake obrazce ponašanja pokazuju i simpatični tronožci, a naša darežljivost i dobronamjernost samo je dolila ulje na vatru.

Ako su tronožci jako nazadni u odnosu na ljude, ljudi će kod njih stjeći status bogova. Ako su, iz njihove perspektive, neznatno nazadni u odnosu na ljude, više će naginjati tome da ih smatraju sebi jednakima. U svakom slučaju, u njihovoj vlastitoj borbi između vjere u nekog/nešto i vjere u sebe, vjera u sebe zadobila je težak udarac.

U scenariju da ljude smatraju sebi jednakima, svaka životna teškoća u budućnosti, bit će "nepravda". Svaka bolest bit će "kazna", nešto što "ne bi trebalo biti tako".

"Trebali bi svi živjet u blagostanju, ta vidjeli smo da je to moguće. Stvar je samo redistribucije bogatstva."
"Ljudi su jači od nas samo zato što posjeduju strojeve za liječenje. Onda ne moraju umirati, kao mi. Kad bismo pravedno raspodijelili strojeve za liječenje, sva bića bila bi jednaka i ne bi bilo podjela među nama."

"Jednaka zdravstvena zaštita za sva živa bića, ne samo za ljude."

"Jednaki početni uvjeti za sve. Zamislite da se rodi vrhunski inteligentni tronožac. I on nema načina ispuniti svoj potencijal samo zato što je rođen na ovom planetu, gdje će ga i najbezazleniji virus koštati života. A da je bio izliječen, mogao je neizmjerno doprinijeti i ljudskoj i vanzemaljskoj civilizaciji.
Zašto bi takvo biće, koje je inteligentnije od 95% ljudi na Zemlji, moralo živjeti u neimaštini i neobrazovanosti, dok toliko ljudi-kretena uživa svakakve povlastice samo na temelju onoga što su im ostavili njihovi roditelji?"




Da se vratim u stvarni svijet. Teško je ne povuć paralelu između primitivnog društva tronožaca i svakodnevnih događanja u svijetu. Zemlje koje nemaju svoje mjesto na svjestkom tržištu, nemaju što ponuditi, a traže - "pristojan život".
Pristojan život, između ostalog, podrazumjeva

  • grad koji funkcionira uz pomoć velikog broja transportnih vozila - koje oni ne mogu proizvesti. 
  • vozila koja rade na goriva - koja oni ne mogu proizvesti.
  • zdravstvenu skrb koja funkcionira na modernoj tehnologiji - koju oni ne mogu proizvesti.
  • stručnjake koji će upravljati tom tehnologijom, ljude - koje oni ne mogu educirati.
  • itd.