"Ljudi ispred profita"

Svi ljudi na ovom svijetu dijele se na one koji trguju i one koji otimaju.

To se odnosi na sve aspekte života. Majka koja doji, trguje. Jer joj dobrobit djeteta vrijedi više nego ono što ulaže u tu aktivnost. Prosjak koji prosi, on trguje. U razmjenu za novac, ljudima nudi osjećaj plemenitosti i dobrote, dozvoljava im da se osjećaju da su dobri. Odlazak u crkvu je trgovanje. Ulažeš svoje vrijeme kao nešto što ti sâm smatraš duhovnom investicijom. Doniranje u Crveni Križ je trgovanje. Daš robu u zamjenu za osjećaj da si učinio dobro djelo. Sprječavanje deložacija je trgovanje. Ulažeš svoje vrijeme, primaš uvrede i trpiš fizičko nasilje, ali zauzvrat dobiješ sreću i zadovoljstvo što je jedna obitelj ostala u svom domu barem još neko vrijeme. Itd itd...

Oni koji trguju stalno moraju brinuti je li ono što nude dovoljno dobro da postignu željenu razmjenu. Oni koji otimaju, nemaju takvih briga.

Kod nas, odlučili smo i školstvo i zdravstvo, pa onda i kulturu i koješta ostalo, dati u ruke NE ljudima koji trguju nego upravo onima koji - otimaju (vladi). I onda gledamo i čudimo se kako je sve loše. I onda dođe Živi Zid i kaže kako je problem u tome što ljudi koje smo ovlastili za otimanje nisu dovoljno moralni ni pošteni. Ako izaberemo Živi Zid, na poziciju središnjeg i krilnog Otimača napokon će doći poštene i moralne osobe. O količini otimačine nema priče jer sa samim činom otimanja nemaju nikakav problem.

(porez je krađa)